Home

(Objavljivano na portalu Net.hr)

Na kvartovskoj malonogometnoj ligi „Kozjak“, kladionica izgleda tako da uplatiš 10 kuna i, ako pogodiš pobjednika svih 7 utakmica, dobiješ 90% od ukupnih uplata.

To sam i učinio: uplatio sam 10 kuna, pogodio pobjednika svih utakmica i dobio – pazite sad ovo – 9 kuna!

Naime, kako sam jedini uplatio – objasnio mi je organizator lige naknadno – dobio sam 90% od svojih 10 kuna.

“Čestitam”, rekao je!

„Braća Šapina su mali miševi spram vas…“, požalio sam se primajući čestitke i preuzimajući dobitak.

Tada sam shvatio da se ne isplati ulagati novac na sportsku prognozu, pa ni onda kada si siguran da možeš ispravno prognozirati sve parove kao što je to bio slučaj sa mnom na toj malonogometnoj ligi, ali svoje prognoze sam ipak nastavio iznositi na portalu Net.hr. U sklopu iznimno popularne dnevne rubrike ‘3 para Mire Para’, nadahnuto sam pisao o svim utakmicama na Europskom prvenstvu 2016. u Portugalu te na Svjetskom 2018. u Rusiji. Pri tome mi je uvijek bila važnija sama argumentacija zašto bi netko trebao pobijediti, od toga tko će zapravo pobijediti, ali na ovom posljednjem prvenstvu u Rusiji – po pitanju prognoza bio sam podjednako uspješan kao i naši srebrni reprezentativci u rezultatskom smislu. Slično kao i oni, podbacio sam samo u finalu…

U nastavku donosim prognoze samo naših utakmica, a ovaj kratki pregled – parafrazirajući knjigu Zlatka Dalića – nazvao sam:

‘Rusija mojih prognoza’

16.06.2018. HRVATSKA – NIGERIJA

Nedugo prije početka Svjetskog prvenstva, neka tri mjeseca prije, sjedio sam na terasi poznatog kafića ‘Charlie’, Gajeva 4, sa Ćirom Blaževićem i glavnom urednicom megapopularnog web portala specijaliziranog za gastronomiju i ugostiteljstvo; Sanjom Simić. Ćiru je zanimala preporuka restorana u koji bi mogao izvesti svoju gospođu suprugu kada dođe iz Švicarske, a Sanja, ljubazna kakva jeste, preporučila mu je neka tri restorana. Ne mogu se točno sjetiti, ali mislim da je bilo riječ o svega nekoliko metara od nas udaljenom ‘Vinodolu’, ‘Noelu’ kod Džamije i ‘AB OVO’ u Bukovačkoj. Ćiro je sve tri preporuke zapisao u svoj mali, personalizirani notes, pa ukoliko bude baš nekoga zanimalo mogu naknadno provjeriti je li baš o tim navedenim ugostiteljskim objektima bilo riječi.

Elem, u tom trenutku naš razgovor prekida vidno dobro raspoloženi, nekako pun sebe i, ni malo zabrinuti izbornik Hrvatske nogometne reprezentacije; Zlatko Dalić. Pristojno se svima ispričao što nas prekida u razgovoru, rukovao se sa svima prisutnima, a sa Ćirom i izljubio. Prišapnuo mu je kako će ga za dan-dva kontaktirati oko nekih nedoumica koje još ima po pitanju reprezentativnog kadra te zatražiti savjet, a onda je produžio – kako ću tek kasnije shvatiti – u HNK na dodjelu ‘Večernjakove ruže’.

Da ste me tada, u tom trenutku između Ćirinog zapisivanja restoranskih preporuka u personalizirani notes i upoznavanja s novim reprezentativnim izbornikom, pitali kako će Hrvatska proći na ovom prvenstvu, pa onda i na ovoj utakmici, rekao bih da ćemo za početak od Nigerije popiti tricu, a nakon toga će biti samo još gore.

Za jednog izbornika je, naime, nedopustivo biti tako opušten i dobro raspoložen svega par mjeseci prije početka Svjetskog prvenstva. Morao je, po mom shvaćanju nogometa, ali i života, a i Ćiro Blažević se kasnije složio sa mnom, biti veoma zabrinut.

‘Pa ja sam zabrinut…’, podviknuo je Ćiro glasno kao ono jednom na Igora Cvitanovića, a od čega se ovaj još nije oporavio,’kako to da on nije!’

‘Nema se on šta smješkati i prešetavati!’, poentirao je snažno uz nekoliko sočnih psovki koje ipak nisu bile upućene njegovom prijatelju Daliću, kojega itekako podržava na izborničkoj klupi, već onako općenite.

‘Jebala ga Večernjakova ruža!’, poentirao je duhovito.

Onda su, međutim, na red došle prijateljske utakmice u SAD-u i tu tricu smo, eto, popili tamo. To jest, dva gola od Perua i umjesto trećeg, dosta kritika oko puštanja igrača da se vrate u Europu. Dalić se odjedanput ponovno zabrinuo i to je već rezultiralo boljom utakmicom te pobjedom protiv Meksika.

Nakon toga uslijedile su još dvije prijateljske, protiv Brazila i…. , a kako je zabrinutost rasla, tako sam ja bio optimističniji što se tiče našeg plasmana na prvenstvu,

Vjerujem stoga da će te novonastale bore na njegovom inače veoma simpatičnom i dobročudnom licu, rezultirati i ozbiljnijem pristupu za prvu utakmicu koju igramo večeras u 21h i na kojoj, evo, očekujem pobjedu sličnu onoj Ćirinoj od prije 20 godina protiv Jamajke.

Utakmicu ću, nadam se u istom društvu kao na početku teksta, gledati u jednom od ovih besplatno spomenutih ugostiteljskih objekata.

Završilo 2-0.

Strijelci: Mandžukić i Modrić

21.06.2018. HRVATSKA – ARGENTINA

Prije točno dvadeset godina, na stadionu u Bordeaxu, gledao sam utakmicu između Hrvatske i Argentine. Obje reprezentacije su već ranije osigurale prolazak u osminu finala i rezultat nije bio pretjerano važan. Pa ipak, kao musavom desetogodišnjaku s dupljak Šukerovom dresu na leđima, ni malo mi nije bilo drago kada nam je obrambeni igrač Udinese Calcioa zavaljao lijepu i, pokazalo se, pobjedonosnu golčinu.

Od silnog bijesa što smo izgubili i što onaj Vlaovićev projektil nije završio samo jedan centimetar niže od onog mjesta na gredi gdje je završio, poslije utakmice nisam htio zamijeniti dres s nekim malim Argenticem čiji se otac toga dosjetio iako je njegov, nota bene, bio original Adidas.

Današnja utakmica, međutim, za obje je reprezentacije mnogo važnija nego ta od prije 20 godina jer bi nekome već sada mogla osigurati prolazak u drugi krug natjecanja. Iako sam, naravno, poprilično uvjeren da će se na kraju obje ove reprezentacije kvalificirati za sljedeći krug, veoma je bitno skupinu završiti na prvom mjestu kako bi se izbjegla snažna Francuska reprezentacija u osmini finala, a to će – odgovorno tvrdim – uspjeti Hrvatskoj.

Na svakom prvenstvu, ma koliko slabi i loši bili, odigramo barem jednu iznenađujuće dobru utakmicu i porazimo izričitog favorita u skupini. Pobijedili smo tako Italiju na onom prvenstvu u Južnoj Koreji kada nas je Jozić predvodio kao izbornik, a ekipu je činila neka neobična mješavina prestarih igrača koji igraju zbog ranijih zasluga (Šuker, Bokšić, Prosinečki), igrača koji do sada nisu dobivali priliku u reprezentaciji iako su možda trebali (Rapajić) i nekih novih klinaca koji su trebali u budućnosti postati nositelji (Olić). Na Euru u Portugalu iznenađujuće smo izvukli dobar rezultat protiv moćne Francuske. Trebali smo čak i pobijediti da im sudac pred kraj utakmice nije poklonio gol nakon čistog igranja rukom Davida Trezegueta. Zatim na Euru 2008.g. su Nijemci bili ti koji su imali nesreću da osjete tu našu jednu dobru utakmicu po skupinama, a na posljednjem Euru 2016.g., čak i s Antom Čačićem na izborničkoj klupi, uspjeli smo pobijediti Španjolsku.

Izgubimo, doduše, sve ostale utakmice i ostanemo bez svih unaprijed upisanih pobjeda, ali barem imamo jednu utakmicu po prvenstvu nakon koje možemo okupirati glavni gradski trg, kupati se u Manduševcu i slušati ‘Barune’ kako izvode svoj najveći i vječni hit. Pa, iako ne mislim da ćemo na ovom prvenstvu izgubiti sve ostale utakmice, poprilično sam uvjeren da će ta jedna naša euforična utakmica i pobjeda uslijediti upravo danas protiv Argentine.

Dobro da ‘98. nisam mijenjao onaj Šukerov dupljak dres, palo mi je na pamet, dobro će mi doći danas na prosalavi.

Završilo 3-0

Strijelci: Rebić, Modrić, Rakitić

26.06.2018. HRVATSKA – ISLAND

Iako su se na izvlačenju skupina Danci malo obradovali svojim protivnicima jer su dobili poprilično slabu Australiju, a koju, eto, ipak nisu uspjeli pobijediti, i na svjetskim prvenstvima neiskusni Peru koji prvenstvo nije vidio skoro već 40 godina, zasigurno se nisu obradovali susretu s Francuskom koji im je danas na rasporedu i u kojemu, nota bene, ne očekuju ništa manje od dvije-tri lopte u svojoj mreži.

Onaj danski recept za sretan život;’Hygge’, a koji promovira sve ono što umiruje i ne stvara napetost, neće im biti od prevelike koristi nakon današnje utakmice. Još manje kada shvate da u osmini finala idu na Hrvatsku koja, složiti ćete se, igra najbolji nogomet na cijelom prvenstvu… Hygge je po svojoj definiciji uživanje u razgovoru s djecom, mir kućnog ogrtača i šalice čaja, kad zalijepljen na radijator promatraš snijeg što se lijepi o susjedni krov ili kada, štajaznam, bezbrižno provodiš vrijeme sa svojim najdražima. Kada je, međutim, jedina tema tih razgovora današnji poraz od Francuske i budući od Hrvatske, a koji im ne ginu, sreća je teško ostvariva ideja.

U narednih 180 minuta Danaca na Svjetskom prvenstvu moga bi im se, bojim se, promijeniti čitav koncept i životna filozofija…

(…)

Nakon onako prljave igre i nesportskog ponašanja u utakmici protiv Hrvatske koju smo, da vas podsjetim, spektakularno pobijedili, Messi se na kraju utakmice ni sa kime nije pozdravio, niti čestitao. Odmah je, poput nekog miša, pojurio u onaj tunel i svlačionice. Nešto što ni malo ne dolikuje nekome tko si utvara da je dobar, a kamoli i najbolji…

Kako bi se Hrvatski igrači u tom slučaju ponijeli ne znam, niti ću danas protiv Islanda saznati.

Nevjerojatno dobra igra i naš pobjednički niz, danas se, naime, unatoč najavljenim promjenama u prvoj postavi zasigurno nastavlja. A, tu će pobjedu, onda i znati proslaviti k’o ljudi.

Piti će, pjevati ‘Barune’, plesati i ljubiti se, a ne kao oni, na početku teksta spomenuti Danci koji nas čekaju u osmini finala i protiv kojih ćemo također slaviti, pokriti se dekicom i izmišljati riječi.

Završilo 2-1

Strijelci: Perišić, Badelj

01.07.2018. OSMINA FINALA: HRVATSKA – DANSKA

Znam da nije popularno reći, ali već dugo to držim u sebi i baš me mući. Žao mi je, ali sad je, evo, došao trenutak da to javno iznesem i napokon se oslobodim akumuliranog pritiska: nikada, naime, nisam vidio ništa gluplje od one ‘pametne klupe’! Nisam neki hejter i netko koga smeta tuđi uspjeh. Baš naprotiv. Raduje me i pokušavam mu se prišabaniti ne bi li se i ja nekako ogrebao. Drago mi je da je taj mali uspio te da prodaje klupe po cijelom svijetu kako kaže, ali hej, ljudi, što vam je? Jeste li pri sebi?

Nit je klupa, nit je pametna!

Klupa nije jer je neviđeno neudobna, ne možeš se nasloniti i preniska je. Svaka ona drvena klupa na koju smo naviknuli, bolja je od nje. Ona solarna ploča gore, koja služi za sjedenje, već nakon mjesec dana bude toliko prljava da ne znaš je li pametna kanta za smeće ili klupa. O tome koliko se užari za vrijeme sunčanog dana nema smisla ni raspravljat. Jednostavno to treba iskusiti…

A pametna, to nije pogotovo. Koliko sam uspio shvatiti njene dvije glavne karakteristike su da možeš napuniti mobitel i wifi (ispravite me ako griješim u komentarima na članak kao što to i inače vrijedno činite), a puniti mobitel ne možeš ako nemaš punjač sa sobom.

Da imam punjač, jebo te Steve Jobs, ne bi mi mobitel bio prazan.

Sjeo bi u kafić i uključio ga u šteker za koji nitko ne tvrdi da je nešto posebno pametan. Pametniji od te klupe je svaki onaj sponzorski štand u fast foodima koji ima sve moguće punjače za mobitel. Wifi isto tako svugdje postoji, od onog u kafićima do gradskog, a i mobilni internet, složiti ćete se, nije neki nedostižan luksuz. Ima li ta klupa još nešto za ponuditi? Je li itko od vas, koji ovo čitate i osuđujete autora, ikada sjeo na tu klupu i iskoristio neku od njezinih dobrobiti? Koju i, ako dopuštate, zašto?

Gledao sam tog malog i u onoj emisiji koja se pompozno najavljivala kao hrvatska verzija trumpovog ‘Pripravnika’ i tamo je imao neki još gluplji proizvod. Cijelu jeftino produciranu emisiju, a koja je ipak bila jedna od boljih na TV-u te ovim putem izražavam žaljenje što nema još sezona, hodao je s nekim ogromnim kockama za sjedenje koje su uz ova svojstva njegove klupe još i svijetlila.

Ok, priznajem, klupa je spram toga pametna, ali u čemu je još stvar oko toga? Možda sam samo ja glup, neće bit prvi put da se situacija razvije u tom smjeru, ali možda je i klupa, zapravo, čisto sranje. Zbilja ne znam.

Ono, međutim, što znam sa stopostotnom sigurnošću je to da je jedina zbilja pametna klupa na svijetu, ili barem na ovom Svjetskom prvenstvu, ona Hrvatske nogometne reprezentacije. Otkako je do tada široj javnosti relativno nepoznati Zlatku Dalić zasjeo na istu, stvari su se nekako savršeno posložile. Modrić je odjedanput zbilja postao ono što se često znalo spominjati, ali rijetko vidjeti izvan Madrida – pravi kapetan i najbolji vezni igrač na svijetu. Kramarić se našao u početnoj postavi, neposlušni Kalinić na povratnom letu za Split, a krila su nam napokon najbolja na svijetu. Brozović više nije lud i nepredvidiv, već je brz, discipliniran i k’o na pikadu precizan. Ekipa je, primijetili ste, ujedinjena, svi igraju kao jedan, a obrana je nepropusna i funkcionira tako savršeno da ni protivnički igrači koji si utvaraju da su najbolji u povijesti, ne mogu stvoriti niti jednu jedinu prigodu.

Sve je to, jasno, tako moglo biti i ranije. Na svim dosadašnjim prvenstvima na kojima je ova generacija nastupala, a bilo ih je podosta. Nedostajao je, doduše, samo Zlatko Dalić. Još od Ćire Blaževića nismo imali tako inteligentnog trenera koji daje savršene izjave za medije, bez neke patetike i pretjerane euforije, povlači odlučne i logične izborničke poteze, nikoga ne nervira kao skoro svi njegovi prethodnici. Čačić i Kovač pogotovo! Ono što je veliki odraz te pameti naše izborničke klupe, da podcrtam to još jedanput ovako pred kraj, to je balans u reprezentaciji, raznolikost rješenja u napadu, zajedništvo i, zasigurno najvažnije od svega, činjenica da igrači napokon uživaju igrajući za reprezentaciju. A time, evo, i navijači gledajući…

Spojite stoga svoje džepne telefone na one na početku teksta spomenute klupe iz Solina ako imate punjač, sjednite na njih ako nisu preprljave ili prevruće, te ukoliko su dovoljno napunjene da imaju struju i da im internet veza funkcionira približno dobro kao ova gradska svugdje dostupna, ona od obližnjeg kafića ili tog vašeg mobitela kojeg držite u ruci – i pogledajte što je prava ‘pametna klupa’ u današnjoj pobjedi protiv Danske!

Opet ćemo, naime, napuniti mrežu jednom Schmeichelu i idemo u četvrtfinale Svjetskog prvenstva!

Neka pati koga naša ‘pametna klupa’ smeta…

Završilo 1-1

Strijelci: Mandžo

3-2 na penale

07.07.2018. ČETVRTFINALE: HRVATSKA – RUSIJA

Španjolska reprezentacija je doživjela ozbiljnu promjenu na klupi pet minuta prije početka Svjetskog prvenstva i jednu minutu nakon objave da je njihov sada već bivši izbornik, ne mogu mu se trenutno sjetiti imena, novi trener Real Madrida. Na njegovo mjesto zasjeo je legendarni Fernando Hierro i, evo, po nekoj inerciji došao do osmine finala gdje je protiv ne pretjerano dobre Rusije na naplatu došla ta ishitrena odluka i poprilično konfuzna situacija u njihovom taboru.

To što im se prije prvenstva dogodilo, uzgred kazano, ni Igor Štimac i Ćiro Blažević nisu tako loše i amaterski izveli kada je Ćiro postavljen za trenera Hajduka, a mogli su jer je riječ o lošoj i amaterskoj ligi. Bilo je, da vas podsjetim, zadnje kolo onog prvenstva Hrvatske kada je Baka Slišković s Hajdukom imao nevjerojatno dobre rezultate i četiri kola prije kraja sve je vodilo prema tome da će osvojiti prvenstvo. Shvatio je to i tadašnji sportski direktor Hajduka, popularni Štico, te najurio Baku, instalirao sebe na klupu i izgubio naredne tri utakmice. U zadnjem kolu susretao se s Varteksom u Varaždinu i morao je pobijediti kako bi ipak uzeo naslov prvaka koji mu je opasno izmicao, te iako nije znao složiti taktiku za tu utakmicu, niti je imao ideju kako pripremiti momčad da bi pobijedila, znao je Ćiru Blaževića koji je tada vodio Varteks (Dalić mu je bio pomoćnik). Hajduk je, ne moram ni posebno isticati, pobijedio 5:0, Štimac je uzeo to prvenstvo, a odmah nakon utakmice – u onim improviziranim studijima, limenim kućicama koje su se prije nalazile odmah pokraj terena na svim našim stadionima i gdje bi poslije utakmice igrači i treneri davali izjave – obznanio je cijeloj naciji da će od sljedeće sezone Ćiro preuzeti klupu Hajduka.

‘Evo, sada to možemo i reći…’, započeo je Štimac tu obznanu, ni ne shvačajući da je zapravo time priznao da su se to već ranije dogovorili.

Nešto slično je, eto, i predsjednik Real Madrida trebao učiniti, a ne ovako neprofesionalno ugroziti atmosferu u reprezentaciji i dotadašnji rad u kvalifikacijama i pripremama, te zbog toga na koncu i ispasti u osmini finala. Imaju dakle, Španjolci puno toga da uče od Hrvata, a danas ćemo im – tvrdim to pod punom kaznenom odgovornosti – pokazati i kako se pobjeđuju Rusi.

Uvjeren sam, naime, da ćemo danas odigrati našu najbolju utakmicu na prvenstvu, Rebiću ćemo dopustiti da se više upušta u dribling, Perišiću manje, a naći ćemo valjda i nekog drugoga da umjesto Pivarića izvede jedanaesterac…

Završilo 2-2

Strijelci: Kramarić, Vida

Na penale 4-3

11.07.2018. POLUFINALE: HRVATSKA – ENGLESKA

Nogomet se, moram vam to reći odmah ovako na početku teksta, ne vraća kući. Nogomet sasvim sigurno putuje u Hrvatsku! Od samog početka, naime, Engleska javnost ponavlja tu mantru kako se, jel, nogomet vraća kući, a koja se veže uz izvrsnu navijačku pop pjesmu od ‘Three lionsa’ i koja im je ponovno broj 1 na svim top listama. U početku su tu mantru koristili kao šalu jer ni oni u to nisu vjerovali, ni s boljim ekipa nisu ovako daleko dogurali i smatrali su da bi uspjeh bio i sam prolazak skupine, a onda – tamo od osmine finala do, evo, sada – kao način da se nose s pritiskom i nervozom. Sada, čini mi se isčitavajući njihove medije, oni zaista i vjeruju u to…

Odigrali su dvije dobre utakmice protiv protivnika srednje kvalitete, a svakako bolje od one protiv kojih je Hrvatska igrala, te došli do jedne relativno komotne pobjede, a u drugoj utakmici su se riješili prokletstva da uvijek gube na jedanaesterce. To ih je sve, ne moram posebno ni spominjati, jako podiglo. I Reprezentaciju, ali i cijelu naciju koja sada opet vjeruje u to da se nakon one mitske ’66. nogomet zaista vraća kući. A, time će im, jebatga, današnji poraz od Hrvatske još teže pasti!

‘Neka pati koga smeta, Hrvatska je prvak svijeta!’, dolazi, nema nikakve sumnje, na vrhove naših top listi. Možda se i ‘Mare i Kate’ napokon vrate…

Elem, nakon dvije poprilično loše odigrane, nevjerojatno teške, stresne, ali i itekako sretne utakmice, danas vam – pod punom kaznenom i moralnom odgovornosti – tvrdim da ćemo odigrati našu najbolju utakmicu na ovom prvenstvu. Bolju i od one protiv Argentine, a koja je, nota bene, bila briljantna!

Od početka prvenstva najavljujem sve pobjede Hrvatske reprezentacije, a protiv Argentine sam prognozirao ne samo pobjedu, već poniženje koje su, eto, na kraju i doživjeli, ali sve to je bilo pod naletom velikog optimizma koji sam osjećao zbog novog izbornika, promjene u stavu i poziciji kod Modrića, te činjenici da je ovo zbilja posljednja šansa jednoj zbilja nevjerojatno talentiranoj generaciji da napravi nešto vrijedno spomena. Jer, iskreno, sve one luzerske priče kako je samo kvalificiranje za neko prvenstvo uspjeh, nisu ništa više od toga – luzersko opravdavanje neuspjeha. Nije mi previše stalo ni do onih priča o tome kako nas je samo četiri milijuna, pa je, eto, sve što postignemo čudo. Urugvaj je s nešto malo manje stanovnika od nas osvojao Svjetsko prvenstvo, a Kina, Boga pitaj koliko je njih, ne može se nikada ni kvalificirati za prvenstvo. Ono što se od ove generacije očekivalo bio je rezultat kao što je, na primjer, onaj iz ’98., ali da – pazite ovo – možemo osvojiti Svjetsko prvenstvo, to nisam vjerovao ni u najluđim naletima optimizma.

Sada, međutim, nakon što sam odgledao sve dosadašnje utakmice i vidio da imamo svih ‘7 faktora za uspjeh’ o kojima Ćiro često govori, a i ja sam već pisao, znam da ćemo to zbilja i učiniti!

Utakmica s Englezima u polufinalu je sama po sebi veličanstvena, ali tek kada odigramo onako kako očekujem da ćemo to danas učiniti – puno slobodnije, više na krila, a manje bekove i Subašića – ona će ući ne samo u našu povijest na koju će nas HRT prije svakog prvenstva pomalo dosadnjikavo podsjetiti, već i u povijest Svjetskih prvenstava koju će svaki navijač na svijetu znati i kada ga se probudi u sred noći.

A, ukoliko se to i ne dogodi, maznut’ ćemo ih na penale kao i sve do sada pa umjesto nogometa – Englezi će se vratiti kući!

Završilo 2-1

Strijelci: Perišić, Mandžo

15.07.2018. FINALE: HRVATSKA-FRANCUSKA

Večeras, u 17:00 h, na stadionu Luzhniki u Moskvi igra se, moguće ste već čuli, dvadesetiprvo finale Svjetskog prvenstva u nogometu. Od 1930. godine i Svjetskoga prvenstva u Urugvaju natjecanje se održava svake četiri godine izuzevši 1942. i 1946. kada se nije igralo zbog Drugoga svjetskoga rata, a do sada je prvenstvo osvajalo ukupno samo osam reprezentacija. Danas na red, tvrdim to pod punom kaznenom i materijalnom odgovornosti, dolazi deveta reprezentacija – Hrvatska!

Na tom prvom svjetskom prvenstvu, uzgred kazano, pojavio se problem s europskim državama koje nisu htjeli slati svoje reprezentacije na skupi put preko Atlantskoga oceana sve do dva mjeseca prije početka natjecanja, pa je tadašnji predsjednik FIFA-e i čovjek koji se smatra najzaslužnijim za osnivanjem ovakvog natjecanja te po kome je kasnije nazvan i pehar svjetskog prvaka, Jules Rimet, uspio je nagovoriti Belgiju, Francusku, Rumunjsku i Jugoslaviju da pošalju svoje reprezentacije tako što im je FIFA financirala put. Na kraju je u završnom turniru sudjelovalo trinaest momčadi; sedam južnoameričkih, četiri europske, te Kanada i SAD. Na ovom prvenstvu – sigurno ste primijetili – imamo problem s Južnoameričkim momčadima koje nisu nastupale, evo, već nakon četvrtine finala…

Od te sada već mitske 1930.g. imali smo mnogo promjena unutar samog sustava natjecanja i mnogo zanimljivih finala, ali neka država veličine Hrvatske našla se samo u tom prvom finalu, a koje, iskreno govoreći, ne možemo ni po čemu usporediti s ovim današnjim kada se na prvenstvu natječu 32. reprezentacije od kojih ga, jebatga, svaka može osvojiti.

Nogomet, naime, nikada nije bio bolji, a time je naš uspjeh još i veći.

Elem, od početka ovog prekrasnog prvenstva u ovoj Net.hr-ovoj rubrici, u kojoj savjetima i prognozama pokušavam pomoći prosjećnom kvartovskom kladioničaru da dođe do nekog novčanog dobitka, najavljujem sve Hrvatske pobjede. Protiv Nigerije sam najavio tvrdu utakmicu, ali glatku pobjedu, a za Argentince sam samouvjereno rekao da ćemo ih pregaziti. Tom prilikom sam najavio i debakl argentinske reprezentacije na ovom prvenstvu, a koji je, eto, baš započeo s nama. Znao sam, naravno, da ćemo pobijediti i Island, ali sam svakako mislio da ćemo protiv Danaca i Rusa lakše proći. Na kraju je ovo još bolje ispalo! Za one prepotentne Engleze, nadalje, znao sam da ćemo ih nadigrati i poslati praznih ruku kući, a evo i danas – mjesec dana nakon početka prvenstva i ove rubrike – uvjeren sam u pobjedu Hrvatske protiv nedovoljno ozbiljnih i zrelih Francuza. Napokon ćemo im se – nema nikakve sumnje u to – osvetiti za ’98. godinu i poništiti ona dva idiotska pogotka Lilliana Thurama na koje vas nerado podsjećam…

Nisam, uspud budi rečeno, svoje prognoze temeljio na nekom iracionalnom, navijačkom i glupom optimizmu kakav kod naših navijača susrećem iz prvenstva u prvenstvo. Baš naprotiv! Do sada sam na svim prvenstvima najavljivao naše loše igre i teške poraze te sam zbog toga na sebe navlačio bijes i mržnju čitatelja i okoline koja mi je predbacivala manjak domoljublja i vjere. Pogotovo kada bih se ismijavao s onom smiješnom FIFA-inom ljestvicom po kojoj smo često bili među 5 najboljih reprezentacija, a na prvenstvu, ukoliko bi se uopće kvalificirali, ne bi ni skupinu prošli. Tada, ali i sada, za sve sam krivio i krivim reprezentativno vodstvo koje smo sve ovo vrijeme, nažalost, imali nametnuto.

Bilića nikada nisam smatrao ozbiljnim trenerom, a nije se očito ni on takvim smatrao pa bi se uvijek okruživao s još desetak pomoćnika i glumio frenda igračima. Za ono što se u Beču dogodilo, nerado vas i na to podsjećam, krivim isključivo njega. Štimac se za izbornika nametnuo preko komentatorske pozicija i kao rezultat nagodbe s HNS-om i Mamićem pa to, jasno je svima, nikada nije ni moglo uspjeti, a ono što su Kovač i Čačić s ovom zlatnom generacijom činili, skoro nas je sve trajno uništilo. Isto kao što ja nisam mogao za njih navijati pod takvim vodstvom, ni igrači, čini mi se, a rezultati to i pokazuju, nisu mogli igrati. A, onda se – Deus ex machina – na zagrebačkom aerodromu Dr. Franjo Tuđman pred kraj kvalifikacijskog ciklusa za ovo prvenstvo ukazao Zlatko Dalić.

Ta, do tada relativno nepoznata, ali ipak genijalna kombinacija Ćire Blaževića i, štajaznam, Brace sa Srebrnjaka, osvojio je navijače, ali evo sada vidimo i igrače, već na prvu loptu. Ona koja je nakon dobre igre i po prvi puta nakon dugo vremena normalne prve postave, ušla u ukrajinsku mrežu…

Zlatko Dalić se od tada više puta dokazao, svojim izjavama i stavom pogotovo, a meni nije preostalo ništa drugo nego da mu u svojim prognozama, ali i kao navijač, poklonim puno povjerenje i napokon ponovno počnem navijati za reprezentaciju. Činjenica da na dan finala Svjetskog prvenstva pišem o njemu i Hrvatskoj reprezentaciji, govori dovoljno o tome da li je to povjerenje opravdao.

Za razliku od svih naših dosadašnjih utakmica u ovoj knock-out fazi, mislim da će ova današnja imati dvije bitne razlike. Prvo to što nećemo početi gubiti i onda stizati rezultat, već ćemo, vjerujem, ovaj put mi povesti u ranoj fazi igre, a drugo – nećemo ići u produžetke. S Francuzima ćemo se obračunati u regularnom dijelu utakmice koji traje devedeset minuta, a slava koju ćemo na temelju toga steći, trajati će vječno.

Više nikada, naime, nigdje na svijetu, neće biti potrebno objašnjavati gdje je i, što je Hrvatska. Svi će znati da smo mi – pazite ovo i povjerujte odmah u to – prvaci svijeta! Obraćati će nam se s poštovanjem, uzvikivati Modrićevo ime kada čuju odakle smo, u još većem broju posjećivati će zemlju osvajača Svjetskog prvenstva i – zahvaljujući dobrim igrama, bez nekog ciganluka i odugovlačenja, te simpatičnosti igrača – svugdje ćemo biti dobrodošli i rado viđeni. Imidž cijele nacije će se, ne moram to posebno isticati, nakon današnjeg dana drastično promijeniti na bolje.

Osim toga, promijeniti bi se trebao i naš stav o nama samima. Ako nas je ovo prvenstvo nečemu naučilo, onda je to da bez obzira koliko smo mali, čime se u životu bavimo, kakve uvjete imamo, te protiv koga ili čega se natječemo i borimo, uz trud, zalaganje, samopouzdanje i hrabrost – možemo biti najbolji na svijetu!

I, pri tome, bezbeli, ne mislim na ono što naši nezreli političari bez ikakve odgovornosti, ideje i želje nakon izborne pobjede bespotrebno blebeću, već na ono što su nam naši reprezentativci tijekom ovih posljednjih mjesec dana na terenu pokazali, a nakon čega više ništa u našim životima ne smije biti isto.

Završilo 2-4

Strijelci: Perišić, Mandžo

Oglasi