Home

(Objavljeno u Ekranu Večernjeg lista, negdje oko Božića)

Božić svake godine dolazi sve ranije. Nitko više nema vremena, ni živaca, dočekati taj dvadesetipeti u prosincu. Božićni konzumerizam zavlada tako gradovima i trgovinama već od sredine studenog, a borovi i izlozi bivaju okićeni te svijetleće lampice popaljene, dok Goran Karan na splitskim Bačvicama još uvijek veselo igra picigin u kupaćim gaćicama…

Televizijski program, nažalost, nije iznimka od toga. Pa evo, RTL, na primjer, već je protekle nedjelje započeo s prikazivanjem Kevina samog u kući. Mali McCallister se tako na našim ekranima pojavio toliko preuranjeno da ni oni najveći ljubitelji tog filma, a među koje i osobno spadam, nisu bili u potrebnom božićnom raspoloženju da ga pogledaju. Da je, kojim slučajem, prikazan recimo tek za tri tjedna, a onda par dana prije Isusovog rođendana i drugi nastavak iz New Yorka, a s kojim je, nota bene, taj serijal trebao završiti, uvjeren sam da Kevin ne bi bio toliko usamljen kao što je to bio protekli tjedan. Naime, mnogo veći broj zadovoljnih gledatelja pratio bi ga pred svojim malim ekranima. (Neformalno doznajem da je gledanost bila niža i od razine roditeljske pažnje koju u filmu uživa mali Kevin)

Međutim, nema sumnje da će se i ove godine, kao uostalom i svake do sada, na domaćim televizijskim programima i bez ovoga prerano prikazanoga ‘Sam u kući’, pronaći dovoljan broj dobrih božićnih filmova koje ćemo sa zadovoljstvom pogledati, pa makar, evo, i po milijunti put. (Jesam dobro započeo ovaj osvrt na božićni TV program? A? Ili sam, evo, i ja uranio? Čitaj dalje…)

Elem, baš poput kićenja božićnog drvca, odlaska na misu polnoćku, darivanja ili, štajaznam, pjesme ‘All I want for Christmas is you’, tako postoji i poduža lista filmova bez kojih se u ovo doba godine nikako ne može, te koji su nam već postali prava božićna tradicija. Tako, na primjer, Bill Murraya u filmu ‘Beskrajan dan’ radije viđamo u svome domu za vrijeme blagdana nego neke članove vlastite obitelji, a taj uvijek isti dan koji mu se ponavlja nikada nam, čini se, neće dosaditi.

Isto, bezbeli, vrijedi i za Anthony LaPagliju, koji u filmu ’29. ulica’ glumi Franka Pesce, najsretnijeg čovjek na svijetu. Njegov dobitak na prvoj njujorškoj lutriji samo je jedan u nizu sretnih događaja koji ga prate kroz život, iako je on osobno, zapravo, pravi stručnjak da se uvali u neku bespotrebnu i kompliciranu situaciju. Zanimljivost vezana za taj film, zbog koje će te ga ovaj Božić možda gledati drugim očima, jeste da je sniman pretežito po istinitom događaju, a čovjek koji u filmu glumi LaPaglinog starijeg brata, pravi je Frank Pesce po kojemu je film sniman – finalist prve njujorške lutrije! (Nažalost, ne i dobitnik)

Osim te ’29. ulice’, razdoblje božićnih blagdana nezamislivo je bez još jedne ulice, i to one tridesetičetvrte, a u kojoj se dogodilo čudo i, pojavio se Djed Mraz. Na jednoj maloj djevojčici i njezinom odvjetniku je da pred sudom dokažu kako je to zbilja on, Kris Kringle glavom i bradom, a to je možda jedino suđenje koje ćemo ove godine popratiti s većim interesom od onoga Todorićevog…

Billy Bob Thorntonov ‘Bad Santa’, nadalje, i onaj dobri Tim Allenov, završavaju popis filmova s Djed Mrazom koji su obavezni za gledanje u vrijeme dok se tovimo ostacima pečene purice i mlinaca, a od onih ostalih – bez nužno Djeda Mraza – svakako je potrebno navesti romantičnu komediju ‘Zapravo ljubav’, moj omiljeni božićni film ‘Umri muški’ i, naravno, nevjerojatno duhovite klasike s Eddie Murphyjem; ‘Kolo sreće’ i ‘Princ otkriva Ameriku’.

Eh, da, skoro sam zaboravio, svakako bi netko trebao prikazati i američki klasik Francka Capre: ‘Divan život’. Jedan od najboljih filmova ikad snimljen. A, što se domaćih filmova tiče, jedan od onih koji najbolje prikazuje tu neku blagdansku atmosferu u Zagrebu, ali i sam grad, Grlićev je ‘Neka ostane među nama’. HRT ga je, nažalost, pustio već prije par tjedana kada Božić još uvijek nikome nije bio ni na kraj pameti, pa su veoma male šanse da će ga još jedanput reprizirati onda kada bi trebalo – tamo negdje oko dvadesetipetoga…

U to vrijeme će, sasvim sam siguran, prikazivati film pod sasvim pogrešnim nazivom: ‘Život je truba!’. Greška u tom nazivu je što nije život taj koji je truba – on je divan kao što kaže nešto ranije spomenuti Franck Capra – već je truba, evo, taj Nuićev teško gledljivi film iz 2015.

Bez ovih u tekstu navedenih filmova dakle, a koje sam istaknuo samo kao nekakav neophodan minimum za blagdanski televizijski program, ne možemo ni zamisliti ove idilične dane koji su pred nama. Niti bi trebali! Međutim, i za njih – isto kao i za članove obitelji koje očekujemo na božićnom ručku – itekako je važno da ne dođu prerano.

To je nešto što, eto, ni inače vrlo omiljenom Kevinu iz ‘Sam u kući’, ove godine ne bi trebalo tolerirati, te zbog čega RTL-u – sasvim suprotno vremenu darivanja koje je pred nama – u potpunosti uskraćujem ovu svoju božićnu TV ružu.

Oglasi