Home

Kružeći među prašnjavim knjigama i ljudima na Interliberu, toj pijaci knjiga, malo sam se umorio pa sam sjeo ispred neke pozornice na kojoj je neki srednjoškolac čitao tekst o odrastanju.

Pomislio sam kako taj tekst i nije nešto, ali s obzirom da šmrkljavac ima svega 15-16 godina – i nije tako loš!

To jest, mali ima potencijala da jednog dana, za nekih dvadesetak godina, kada ovaj današnji tekst baci u kantu za smeće i počne pisati manje pretenciozno i dosadno, možda napiše i nešto što je čitljivo.

U svakom slučaju, pohvalno je da se zanima za pisanu riječ.

Mali je onda završio sa čitanjem i izrekao nešto što me ostavilo vidno iznenađenog te me natjeralo da ostanem još malo sjediti iako sam se već bio dovoljno odmorio:

‘Ovo je bio ulomak…’, rekao je taj mališa, ‘…iz romana Damira Karakaša. Pozdravite molim vas autora!’

Nikada u životu, priznajem, nisam pročitao ništa Damirovo, a svjestan sam i činjenice da na temelju ovog jednog polovičnog ulomka iz romana ne mogu donositi vrijednosnu ocjenu o piscu, pa sam zato, eto, odlučio ostati i saslušati ga. Možda me nagne da ipak pročitam nešto njegovo pa da ne ostane samo na ovome…

—-

Elem, visok tip s kapom na glavi, poprilično šlampavo odjeven, popeo se na pozornicu, uzeo mikrofon i zahvalio malome što je čitao njegov tekst. Nakon toga je htio ispasti simpatičan pa se kao nešto pokušao našaliti na račun svoje kape, ali mu nije uspjelo. Prije nego što je prešao na svoju knjigu, osjetio je snažnu potrebu da s publikom podijeli nešto što ga očito strašno tišti.

‘Vidim ima puno praznih stolica…’, započeo je,’…to je zato što su svi srednjoškolci na jednom niže pozicioniranom štandu gdje neka gospođa iz Beograda, koja je prije pljačkala banke, a sada, eto, piše knjige, djeci dijeli autograme…’

‘Kakva se poruka time šalje mladima!’, poentirao je snažno te naveo još da mu je bio poprilično mučan osjećaj u trbuhu kada je vidio kako se kod nje formirao dugačak red.

Da pojasnim: Bivša košarkašica Crvene zvezde i Panathinaikosa te najpoznatija ženska članica svjetski poznate lopovske bande ‘Pink Panther’, Olivera Ćirković, objavila je knjigu o svom bijegu iz grčkog zatvora.

Jedino što je gore spomenutog pisca tu moglo iziritirati, pomislio sam, je da to, ovako na prvu, zvuči tisuću puta zanimljivije od njegove knjige o odrastanju i čupanju trave u Lici, a o kojoj je nakon toga opširno i dosadno govorio.

U trenutku kada se bližio kraj njegova izlaganja i, kada je odlučio odgovarati na pitanja, jedan gospodin iz zadnjih redova se javio za riječ.

‘Onaj štand s gospođom iz Beograda koji ste spomenuli…’, započeo je taj nepoznati gospodin, te brzo ponudio sjajan kraj ovoj mojoj crtici s Interlibera,’…možete li mi molim vas pokazati u kojem je smjeru? Tražim ga već pola sata…’

Nakon toga više nije bilo nikakvih pitanja. Svima je sve bilo jasno.

Oglasi