Home

(Objavljeno u Ekranu Večernjeg lista, u sklopu tjedne kolumne ‘TV Ruža Mire Para’)

Gledam prije par dana Vinka Štefanca kako na Britancu kupuje neko kiselo grožđe. Kraj njega je stajalo neko bučno društvu koje je glasno razgovaralo i smijalo se na sav glas, a on je, pomalo iziritiran, pokušao nadglasati ih kako bi kumici na štandu rekao da makne ruku s vage kojom je pokušavala povećati težinu. Pitao sam se tada, gledajući ga tako iziritiranog i nervoznog, znaju li te galamdžije pokraj njega, i ta prevarantska preprodavačica, kakva je taj Vinko nekoć bio televizijska zvijezda. Pamtim još njegov prvi voditeljski angažman u Story Supernove i jednom od prvih talent showova: Supernova Music Talent. Bio je fantastičan! U Hrvatskom idolu, našoj verziji britanskog Pop Idola, u suradnji s Miroslavom Škorom i Đorđom Novkovićem, pokazao se kao iznimno duhovit, fin, profesionalan i, nešto što se rijetko viđa u takvim formatima, iskreno dobronamjeran. Imaju li ovi primitivci pojma, dok ga ovako bezobzirno ometaju u kupovini voća, kakva legenda stoji pokraj njih i nervozno cupka u mjestu? Da su iole svjesni toga, ili da se, eto, na trenutak prestanu kreveljiti k’o neki degenerici, te obrate pozornost na tog iznimno simpatičnog čovjeka kojega smo nekoć imali sreću često viđati na malim ekranima, nosili bi ga na ramenima sve do nekog boljeg i jeftinijeg mjesta za kupovinu voća kao što su to, nota bene, činili u Sarajevu dok je tamo vodio OBN Music Talents, Super Milijunaša i Rat Bendova.

Prosto je nevjerojatno da Vinko nema neki stalni angažman na televiziji, pogotovo uzevši u obzir da je čovjek akademski glumac koji bi, osim voditeljskih poslova, komotno mogao igrati ulogu u bilokojoj domaćoj seriji.

A, isto tako, pitam se znaju li oni umirovljenici po restoranima Zagrebačkog Plavog – gdje su došli na besplatan obrok za vrijeme kojega će im se održati neka kraća prezentacija o Zepter loncima – kakav je voditeljski geniji tijekom devedesetih godina bio taj njihov trgovački putnik u odijelu žarkih boja? Znaju li oni da je on osmislio i, preko deset godina vodio jednu od najboljih dječjih emisija ikada prikazanoj na nekom od domaćih TV programa? Sjećaju li se uopće Siniše Cmrka ili samo čekaju da se prezentacija zaključi kako bi što prije nešto bacili u kljun?

Generacije djece odrasle su uz njegov Turbo Limach Show, a mnoge današnje estradne face poput Lidije Bačić i Ivane Kindl, da nabrojim samo neke, upravo tamo napravile su svoje prve glazbene korake. Taj iznimno kreativni televizijski autor i voditelj, kojega krasi i velik glazbeni te književni talent (pod pseudonimom je objavljivao priče čak i u Večernjem listu koji upravo držite u rukama), danas, istina, više ne prodaje ni te lonce po restoranima već je uspješan pisac dječjih knjiga, ali i dalje ne radi ono što najbolje zna. Svaka televizija koja bi ga uzela barem za savjetnika – tvrdim to pod punom kaznenom i materijalnom odovornosti – bila bi na ogromnom dobitku…

Isto, bezbeli, vrijedi i za Vlatku Pokos, na čije bi voditeljske i pjevačke sposobnosti, bez obzira na povremeno buran privatni život, svakako trebalo podsjetiti. Još od njezina otkaza, naime, kojeg je na HRT-u dobila zbog preatraktivnog proreza na haljini, nismo je nažalost imali priliku vidjeti u nekom adekvatnom formatu.

Imaju li, dakle, oni snobovi iz centra grada, oni koji po cijele dane leže na kavama i bave se tuđim životima, uopće pojma o tome na kakvom smo gubitku jer je Vlatka Pokos sunce Cvjetnog trga odlučila zamijeniti kanadskim hladnoćama, a televizijski posao nekim običnim, ni malo glamuroznim? Osobno se ne mogu oteti dojmu da do toga ne bi došlo da je netko iz uprave na jednom od ova naša dva-tri TV programa bio dovoljno pametan da je ponovno angažira. Tiče li se nekoga uopće da jedna tako televizična i iskusna voditeljica ne može pronaći angažman ili je, eto, interes spram nje prestao onog dana kada je uz upotrebu sile napustila stan u užem gradskom središtu, a time, jasno, i trač rubrike?

Istovremeno, na TV-u se pojavljuju osobe koje još uvijek nisu savladale sva slova abecede, a Vlatka Pokos – kojoj bi rado poklonio i pravu ružu, ne samo ovu ‘TV ružu’ koju, uzgred kazano, dodjeljujem svima do sada navedenim jer mi nedostaju na malim ekranima i želim im brz povratak na iste – mora u emigraciju…

Tamo nitko živ neće znati ni za njezin hit sa Srebrnim krilima, a ako ikada i zapjeva ‘Na modrom nebu iznad Zagreba’, recimo dok čisti snijeg ispred kuće, pomisliti će da je riječ o običnoj nostalgiji za domovinom, a ne jednom paralelnom životu koji je imao potencijala da ide nekim sasvim drugim putem.

I, ima takvih nekadašnjih televizijskih heroja još mnogo oko nas, svatko ih se sjeća barem nekoliko te bi ih svakako rado ponovno vidio na televiziji, a ne da – uslijed nekih novih zaposlenja, promjena uredničke politike ili, što ja znam, dubokih dekoltea – tako dobri i nekoć poznati voditelji koje smo putem malih ekrana svakodnevno viđali u svojim domovima, nezasluženo padnu u zaborav.

Oglasi