Home

(Objavljeno na Kult Plave Kamenice 10.09.2018.)

Svatko tko je barem jedanput posjetio Rovinj u vrijeme održavanja Weekend Media Festivala, tamo negdje krajem rujna, imao je priliku na vlastite oči vidjeti tri i pol tisuće blago alkoholiziranih djelatnika i još alkoholiziranih djelatnica iz svijeta marketinga, medija i muzike, Blažićka kako se naslonjen na šank veselo prisjeća davnih dana dok je fizički još uvijek mogao stati na plesne podije u Saloonu – pri tome sasvim potiskujući malog Bagu koji ima poteškoće u dozivanju kolege konobara – te neke naše domaće kulinarske zvijezde koje su jučer izmaknuli glavu ispod kuhinjske nape i stavili je pred televizijske kamere pa sada misle kako su se vremena u tolikoj mjeri promijenila da više nije gost taj koji je faca, kao što je to, nota bene, oduvijek bilo, već kuhar.

Elem, tko god je dakle, imao tu sreću da u rujnu bude tamo i na vlastite oči vidi nešto od tih ljepota, zna da se pojam “Rovinjsko ludilo”, koji se sporadično spominje i u nekim opskurnim medicinskim leksikonima, ne odnosi samo na koktel euforije i manične depresije do kojega dolazi uslijed, kako neki tvrde, podzemnih voda, a drugi pak, snažnih vjetrova. Taj pojam se u velikoj mjeri odnosi i na spomenuti ‘Weekend Media Festival’ koji se već jedanaest godina održava u Rovinju koji je, kao takav, idealan habitat raznih mistika, umjetnika, mudraca, dekadentnih intelektualaca i ostaloga kozmičkog bratstva poput, recimo, Grofa. Taj luđak izvanredno recitira Lorcu u originalu kao kakav avangardni poliglot iz plemenite austrougarske loze Erdödy. Ili, štajaznam, poput Silvija, gradske legende koji poput nekoć Leondarda Da Vincija po Toskani, u uz tijelo pripijenoj robi levitira rovinjskom rivom od slastičarne “Papiga” do “Riviere”…

Iako su posjetitelji festivala uglavnom uvijek isti, za one kojima je ovo prvi put da na ovaj način zaključuju ljeto, donosim kratak vodič za lakše snalaženje kroz festival i Rovinj:

1. Od kada to traje do kada?

Festival traje od četvrtka 20.9. do nedjelje 23.09., ali samo će najrevniji i besposleniji doći već u četvrtak. Ljudi će uglavnom pristizati tijekom petka, a prema Zagrebu će se uputiti nakon nedjeljne jutarnje kave kada ih potjeraju iz hotela i privatnih smještaja.

2. Gdje se točno održava?

U staroj Tvornici Duhana Rovinj fantastično lociranoj u samom centru grada, svega nekoliko metara od glavne ulice Carrere i rive.

Još važnije: u blizini izvrsnog restorana Maestral gdje bi trebali provoditi većinu vremena.

3. U centru? Pa gdje ću parkirati?

Bez brige. Oko tvornice se nalazi veliki broj parkirnih mjesta, kod obližnjeg kolodvora ima parkiralište, a i sam grad nije toliko velik da ga ne možete cijelog pješke obilaziti.

Uostalom, ako ste još u Zagrebu, a već se brinete gdje ćete parkirati u Rovinju, možda najbolje da ni ne krećete na ovaj put. Niti, nota bene, na bilo koji drugi. Čuvajte to svoje parkirališno mjesto koje ste sada zauzeli negdje u Zagrebu.

4. A, gdje ću parkirati sebe i, prespavati?

Najbolje u Montemuliniju ili Loneu, ali kako će te smještajne kapacitete najvjerojatnije popuniti oni kojima noćenje plaća netko drugi; firma, sponzor ili organizator putem neke kompenzacije, treba vidjeti ima li mjesta u obližnjem Edenu. Hotel je nešto niže kategorije od dva ranije spomenuta, ali je mnogo topliji i okružen je svakako ljepšim bazenima i parkovima.

Osim toga, hotel Adriatic smješten na sred rive također je mjesto za svaku preporuku, ali kako broji jedva petnaestak soba, male su šanse da ćete tamo pronaći mjesto. Eventualno za jutarnju kavu u kafiću, ali i to je upitno…

Međutim, kako je Rovinj apsolutni šampion među svim hrvatskim gradovima po pitanju ostvarenih noćenja tijekom turističke sezone, sasvim sigurno će se i ovih jedva četiri tisuće ljudi uspjeti negdje smjestiti pa tako i ti dragi početniče koji po prvi puta posjećuješ Rovinj i Weekend Media Festival.

5. Nakon što se probudim u svom skromnom smještaju, gdje da odem popiti kavu?

Daleko najbolje mjesto je ovaj maloprije spomenuti hotel Adriatic, ali kako će tamo i potražnja za slobodnim mjestom biti najveća, a kada netko od ovih medijskih djelatnika zauzme mjesto na Adriaticovim udobnim foteljama, neće ga zasigurno napuštati po nekoliko sati – nije onda loše ni otići u ‘Batanu’ preko puta. Tamo inače zalazi lokalna čeljad, a to je, kako sam shvatio, nešto na što se mnogi pale.

U starom gradu se nalazi još jedan izvrstan kafić; ‘Treviso’, a koji jedini u Rovinju nudi tursku kavu. Također, u onom restoranu ‘Maestral’ koji se nalazi u blizini Tvornice Duhana Rovinj, kod simpatičnog gazde Vinka koji je inače vrstan stolnotenisač i golfer, u prijepodnevnim satima može se popiti kava s vjerojatno najboljim pogledom u Hrvatskoj, a možda i šire. Kasnije tijekom dana bi kod njega ipak trebalo nešto prezalogajiti kada već zauzimate mjesto.

6. Osim tog Vinka, kojega očito reklamiraš, može li se još negdje baciti nešto u kljun?

Nisam, zapravo, uopće neki obožavatelj Vinkova restorana, posluga mu je kritična i gužva je nenormalna, ali pozicija mu je, shvatiti ćete i sami, bogom dana. Što se ostalih ugostiteljskih objekata tiče, prije svega bih preporučio još ‘Orcu’ na samom ulazu u grad, hotelski restoran ‘Oleandar’ kod Edenovih bazena, ‘Mali Raj’ u starom gradu, ‘Velog Jožu’, svima dobro poznati ‘Rio’,’Scubu’, nedavno otvoreni ‘Faro’ te ‘bačve’ na pijaci koje nude izvrsne istarske nareske. Svakako treba pratiti Stefana Mužinu, donedavnog direktora hotela Delfin, koji je sudjelovao u lansiranju Maistrinih luksuznih hotela, uključujući Adriatic, a koji u posljednje vrijeme mnogo toga otvara na svoju ruku. U blizini Rovinja, u Kanfanaru, tamo kod skretanja za Limski kanal, otvorio je neki hotelčić s izvrsnim restoranom, a u samom Rovinju zaslužan je za mali tapas bar na tržnici i genijalan lokalčić u starom gradu koji je ove godine preuzeo od jednog simpatičnog Nijemca. Ime samog lokala ne znam, nije ni važno, a među domaćim pukom je i dalje ostao naziv ‘Kod Nijemca’, pa ukoliko se odlučite da poslušate ovaj moj savjet i upratite dobrog Stefana – nećete imati previše poteškoća da ga pronađete.

Jel’ dovoljno? ‘Oćete ostati gladni?

Onaj restoran koji ima Michelinovu zvjezdicu, Monte, ne mogu preporučiti jer još nisam tamo jeo, ali zasigurno je vrhunski, a ‘Kantinon’ ne mogu – jer sam, eto, tamo jeo. I, jasno, zbog malih porcija ostao gladan. Kod ‘Kantinona’ ipak cijnim hladna predjela koja su zbilja odlična i činjenicu da za razliku od večine drugih restorana, radi skoro preko cijele godine, a ne samo ova dva-tri mjeseca turističke sezone kao ostali. Uslijed toga i stalno naručuje nove sastojke, a ne kao mnogi drugi ovako na kraju sezone – da samo gledaju kako rasprodati ostatke…

7. Što je sa samim programom festivala? Što se posebno ističe?

U programu 11. Weekenda ističe se panel “Život poslije ere Digitela i Unexa” na kojemu nas uvjeravaju da možemo saznati kako je nestanak Unexa utjecao na medijsko tržište? Tko je profitirao, a tko izgubio i kako će se tržište razvijati u budućnosti. Multimedijsko predavanje održati će i Davor Rostuhar. „Polarni san“ je, kako on to pothlađen najavljuje, kombinacija intimnih audiovizualnih zapisa putovanja jednog čovjeka, koji putem do ostvarenja svog sna, zapravo putuje duboko u samog sebe. A, na WMF-u će biti i Péter Szántó, osnivač SpringTab.com-a i autor mnogih vlogova o produktivnosti. Njemu se može ‘pitchati’ neka genijalna ideja ako je slučajno imate. Ja ću mu, uzgred kazano, prezentirati ideju frižidera na kojemu se umjesto vrata nalazi ogledalo, a za koji sam uvjeren da će se pokazati mnogo učinkovitijim od svih mogućih dijeta koje su potencijalni kupci takvog proizvoda do sada iskušali…

8. Što još?

Sve marketingaše na Weekendu očekuje sedmi po redu BalCannes na kojem ove godine najboljih 25 projekata regije odabire najveći žiri do sada, koji se sastoji od čak 25 predstavnika klijenata, agencija i novinara. Šestu godinu zaredom SoMo Borac će predstaviti najbolje digitalne radove u više kategorija.

9. Okej, ali sada iskreno, od svega nabrojanog’ ima li nešto što se ne smije propustiti?

Od nabrojanoga baš i nema, ali još uvijek nisam spomenuo nastupe i večernje tulume. Njih nikako ne bi trebalo propustiti.

Festival otvara Jazz orkestar Hrvatske radiotelevizije pod ravnanjem Mirona Hausera uz koje će zapjevati Marko Tolja i Zdenka Kovačiček. U sklopu repertoara izvest će i jedinstveni tribute dvjema glazbenim legendama: Oliveru i Arethi Franklin. A, u petak – simbolično za ovaj 11. WMF – Bolesna braća otvaraju svoj set s: ‘jedan i jedan nisu dva, već jedanaest’, a nakon toga slijedi nezaboravan tulum. To se, eto, nikako ne smije propustiti i zbog toga se, ako ni zbog čega drugoga, isplati posjetiti ovaj festival.(Možda nešto i zbariš…)

Eh da, skoro sam zaboravio, ne smije se propustiti ni Zlatka Dalića koji će držati neko predavanje i odgovarati na pitanja. U subotu, za završni party, możda pozove i Thompsona, to uglavnom učini bez najave, ali to slobodno propustite.

10. Nedjelja je. Sve sam prošao što si mi preporučio, dobro sam se zabavio, najeo i napio. Sada pijem jutarnju kavu i spremam se za povratak u Zagreb, ali ipak bi se negdje, onako nabrzaka, rado bućnuo. Jel’ mi to pametno?

To će ti biti vjerojatno najpametnija stvar koju si cijeli vikend učinio. Prošetaj samo nekoliko desetaka metara od bivše TDR prema hotelu ‘Grand Park’ koji je još uvijek u izgradnji i, s desne strane, odmah iza Tiskova kioska, nalazi se bazen ‘Delfin’. Vjerojatno najbolje pozicionirani olimpijski bazen na cijeloj planeti!

Za svega dvadesetak kuna, koliko se naplaćuje ulaz nerezidentima, a taj novac ide lokalnom vaterpolo klubu koji brine o bazenu pa nije neki ‘bad’, isplivati ćete se u morskoj vodi sasvim sigurno bolje nego što ste to tijekom cijelog ljeta učinili na bilo kojoj jadranskoj plaži. Istovremeno, imati ćete neometan pogled na rovinjski stari grad i Sv. Eufemiju. Fotografija koju ćete tu okinuti za svoj Instagram profil, sakupiti će, bez ikakve sumnje, najviše lajkova od vaših prijatelja. Što vam još treba? Kafić i koktel?

Ima i to!

Po vjerojatno najpovoljnijim cijenama u državi…

Osim toga, ima košarkaški koš, teren za nogo-tenis, gol za vaterpolo, sladoled, tuševe, garderobe i nikada nije gužva, a ponekad – kada im se da – bace i neku ribicu na gradele. Nadam se samo da vam neće smetati cjelokupni repertoar Alena Vitasovića koji ćete tamo, sasvim sigurno, imati priliku bolje upoznati.

Miro Par, autor ovog vodiča, upravo je tamo naučio plivati.

11. Okej, sad sam spreman za povratak, nisam popio previše koktela, ali imam još jedno pitanje: Da li da jedem ovdje negdje ili da se ipak strpim do Burger Kinga na autocesti? Malo sam, naime, od svog tog plivanja i ostalih sportova ogladnio.

Zahvaljujem na pitanju, rekli bi političari. Vi ćete meni kasnije na odgovoru jer vam je ovo vjerojatno posljednja prilika u životu da svratite u Žminj i probate nevjerojatno ukusne fuže u genijalnom, ‘old school’ restoranu ‘Pod ladonjon’. Naime, dvije gospođe koje su ’94.g. podigle kredit i otkupili taj restoran od državnog poduzeća u kojemu su do tada radile kao kuharice – nakon 25 godina ručnog motanja fuža i branja šparogi kojima ih nekada začine – od iduće sezone nažalost odlaze u mirovinu. Već su, naravno, pronašli nekoga tko će otkupiti taj njihov sjajno uhodani restoran zbog kojega svi koji su barem jedanput tamo jeli, uvijek rado skreću sa svog unaprijed zacrtanog puta i, ne slušajući stroge upute robotskog glasa s navigacije, završavaju u hladovini prekrasne ladonje u Žminju.

Iskoristite stoga priliku kada ste već ovdje i svakako svratite u Žminj. Pozdravite nam Ankicu i Mariju te ih pokušajte nagovoriti da ostanu još koju godinu kako u povratku s idućeg WMF-a, a koji će također trebati posjetiti, zbilja ne bi morali jesti hamburgere uz autocestu i tako upropastiti jedan prekrasan vikend proveden u sadržajno i gastronomski bogatoj Istri.

Oglasi