Home

(Objavljeno u Telegramu 2015.g. pod naslovom:”Ne mogu obećati da bi bili prvaci svijeta, ali sa mnom kao izbornikom, barem bi jedan “naš čovjek” bio na svjetskom vrhu!”)


Uoči trećeg tjedna mog djelovanja kao izbornik iz sjene, a Čačićevog na reprezentativnoj klupi, te svega par dana prije nego će njemu na račun kapnuti prva plaćica od nekih dvadesettisuća Eura, a meni, Miri Paru, bezbeli, ništa, pa čak ni za ovaj tekst, nenadano mi se rodila nada da bih reprezentativno kormilo ipak mogao preuzeti još i prije prve utakmice s Bugarskom.

U javnost je, naime, proteklih dana izašlo kako Ronaldov menadžer Jorge Mendes, sigurno ste već čitali o tome, više nije najbogatiji menadžer na svijetu. Unatoč tome dakle, što su neki od njegovih klijenata Diego Costa, Di Maria, James Rodriguez i već spomenuti Ronaldo, on je, eto, propao k’o Grčka, a to je – Čačić to nikada neće shvatiti – izvrsna prilika da na njegovo mjesto na vrhu ljestvice najbogatijih i naslovnicu američkog magazina Forbes, dođe jedan “naš čovjek” kojemu bih ja, kao izbornik reprezentacije, u tome svakako mogao biti od pomoći.

Stavljao bih, kao što sam to u svojoj kandidaturi već i istaknuo, isključivo njegove igrače u igru ne bi li oni na kraju prijelaznog roka postigli što bolju prodajnu cijenu, a time bi i njegovih 10% iznosilo znatno više. Naveo sam onda, da podsjetim zainteresiranu javnost, mjerodavne u HNS-u, ali i tog čovjeka, kako bih samo ja imao tu dalekovidnost, taj istančan osjećaj prijekopotreban za mjesto izbornika, da u finalu, ako do njega slučajno dođemo, od prve minute stavim Ježinu na gol, ubacim Pivarića lijevo, Šituma desno, a i Ćorića negdje. Našao bih, obećao sam tada svim navijačima menedžerskih sportskih agencija, mjesto i za Antolića, a u svijetlu novih prilika za jednog od naših menedžera, koji sada ima sjajnu priliku da postan najbogatiji, svoju kandidaturu bih proširio i time da bih malome Rogu – za kojega je Liverpool navodno ponudio 10 milijuna – cijenu pogurao najmanje do dvadesetke!

Istina, Kalinić je u proteklom kolu protiv Intera postigao hattrick i Fiorentinu nakon 17 godina doveo na sam vrh talijanske Serie A, poziciju na kojoj nisu bili još od Gabriela Batistute, ali kraj Marka Roga, obećajem, taj mi ne bi ni minute zaigrao. Također, razmislio bih i o Luki Modriću, kojemu ne bih dao da nastupi sve dok ne pročitam njegove transkripte iz USKOK-a do kraja, a Eduardo Da Silva, da bi se vratio u reprezentativni kadar, morao bi prethodno povući sve tužbe koje je podnio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu. I sudske troškove bi, naravno, on morao snositi jer u borbi za prvo mjesto najbogatijih menadžera na svijetu, svaka kuna je važna.

Ne bi bilo, upozoravam ih unaprijed, nedodirljivih dok sam ja na čelu reprezentacije, ali uvijek ima – upozoravam ih i na to – dovoljno neprodanih talenata u Lokomotivi da zamijenim sve ove na kojima se više ništa ne može okrenuti…

Ima i taj nesretni Jorge Mendes nekoliko svojih trenera na spisku klijenata, poput, recimo, Mourinha i Luiz Felipe Scolari, ali oni očito nisu bili ni približno toliko bezobrazni i spremni gurati njegove igrače, kao što bih to ja činio čovjeku koji me postavi za izbornika. Ne bi mi ni bilo teško, kao što je to očito bilo toj dvojici ljenjivaca, a zbog čega Jorge na kraju ispašta, svako malo skoknuti do bankomata Zagrebačke banke da od onih na početku teksta navedenih 20 000 Eura izborničke plaće, odvojim i neki dio za tog nogometnog menadžera koji će sa Čačićem teško uspjeti u svemu ovome što mu ja nudim.

A što je, uostalom, i jedino bitno kada je reprezentacija u pitanju…

Oglasi