Home

Kraj svih slavnih imena i svjetski poznatih zvijezda koji su sredinom 2013.g. u Sarajevu pokušali prosvjedima izboriti za donošenje zakona o JMBG, a među kojima su se po popularnosti posebno isticalali Edin Džeko, Halid Bešlić, Šemso iz Male klinike, Đuro i mnogi drugi, glavna atrakcija bio je, nema nikakve sumnje u to, jedan pas – Pujdo!

Budući da je stalno bio uz protestante i nije se micao od Parlamenta čak ni kad bi se ljudi razišli i otišli svojim kućama ili, štajaznam, na ćevape, taj simpatični tornjak postao je jedna od glavnih zvijezda protesta. Za njega je uvijek bilo mjesta među protestantima, a Pujdo je uživao u tome da bude dio mase, te se uvijek kretao tamo gdje su bile gužve tražeći da je što više ljudi oko njega.

Usporedbe s atenskim mješancem Loukonikosom, a čije ime u prijevodu znači “Kobasica”, postale su neizbježne. Njegova fotografija se za vrijeme nemira u Ateni našla na naslovnicama desetina uglednih listova i televizijskim reportažama širom svijeta, a on je kao sudionik prosvjedne mase koji je uvijek u prvim redovima, na policijskim barikadama, na neki način postao simbol otpora.

Lajao je i režao, a po potrebi je – kad bi oni pendrečili i suzavcem rastjerivali ljude s atenskog trga Sintagma – i grizao policajce…

Kako su ovo u Sarajevu bili uglavnom mirni prosvjedi, naš Pujdo nije imao potrebu da laje i grize, pa se umjesto toga uglavnom izležavao na suncu, ali ipak – slično kao Kobasica – postaje simbol otpora! Raja ga je prihvatila kao jednog od svojih, a svjetski i domaći fotografi koji su se tu zatekli po službenoj dužnosti nisu mogli dobiti boljeg modela.

A onda, Pujdo, koji je preko noći postao ljubimac nacije – odjedanput nestaje!

Neki su rekli da su ga vidjeli ispred “BBI centra” kako se od raje grebe za koricu hljeba, a drugi da ga je teška sarajevska zima, nažalost, ipak dohvatila, ali prava istina o Pujdi iznenadila je sve one koji su ga poznavali…

Sive sarajevske ulice, zamijenio je, naime, Austrijom, gdje ga je udomila neka dobra obitelj.

“Uhljebio se Pujdo u Austriji…”, počela je čaršija pričati, “a šatro demonstracije, otpor, i to…”

Drugi su pričali o tome kako je Pujdo samo čekao da se negdje ispali i pitali su se kako li će samo, drugim kerovima, ponovno pogledati u oči…

“A, odakle mu JMBG?”, zajebavali su ga i treći.

Nije se oglasio ni povodom najavljenih izmjenama zakona o zaštiti i dobrobiti životinja, a kojima je predviđeno eutanaziranje napuštenih pasa nakon petnaestodnevnog držanja u azilu. Prosvjedima, ne moram ni spominjati, nije ni prismrdio. Opet su tamo bili svi. I Đuro, i Šemso, Halid i Đeko, a ukazao se, nakratko, i Danis. Od Pujde, doduše, ni traga. Optuživali su ga da se ponaša kao da to nema veze s njim, da je zaboravio odakle dolazi, s kim je do jučer dijelio ostatke hrane iz kontejnera, te da se sada, bezbeli, smatra boljim od ostalih.

Pujdo se, međutim, nikada nije obazirao na te mahalske priče. Ostavio je sve to iza sebe i ne zamjerajući si ništa, te svjestan da je bio prisutan onda kada je to bilo najvažnije, sada uzdignute njuške po Grazu šeće s nekom ljepoticom duge plave dlake.

Oglasi