Home

(5 dio velikog povijesnog serijala o socceru u Americi)

Kada neki nogometaš dođe u novu ekipu – znati će svatko tko je ikada pokušao šutnuti loptu preko crte protivničkog gola – mora biti spreman na razne psine koje su mu ostali suigrači pripremili. Brazilac Etto kada je tek stigao u Dinamovu svlačionicu, na primjer, nije znao ni riječ hrvatskoga, a tadašnji golman, nažalost pokojni Ivan Turina, malo mu je slagao kako se pozdravlja ekipa, pa se Etto još dugo vremena morao svima ispričavati što ih je već na prvom treningu sve skupa poslao u neku stvar. Luca Toni i Franck Ribery, kada su prešli za Bayern, neugodno su se iznenadili kada ih je na treningu umjesto vode, u bočicama za osvježenje dočekala vruća kava. Svjedoci tvrde da Luca Toni zbog opeklina na jeziku još mjesecima nakon toga nije mogao ni okusiti mamine špagete koje mu je za svaki slučaj poslala iz Italije. 

Lista takvih dobročudnih spački nevjerojatno je dugačka, te svaki nogometaš mora biti spreman na njih i ne smije se poput neke djevojčice naljutiti, već to mora prihvatiti kao nužnu inauguraciju kojom, bezbeli, postaje dio momčadi.

Za nešto slično pripremali su se i igrači Orange County Blue Stara, malog i poluprofesionalnog nogometnog kluba iz Kalifornije, a koji su činili uglavnom lokalni muškarci od preko trideset godina koji su samo tražili neku izliku da vikendom pobjegu od svojih žena i poneki mladić koji bi tu započinjao nešto od čega se nadao da će s vremenom postati karijera. Trener im je jedan dan najavio da na trening dolazi novi igrač, a oni su u nedostatku vremena uspjeli smisliti tek to da mu stave kantu punu vode na malo odškrinuta vrata od svlačionice, pa da mu se kada uđe sve prospe po glavi.

Međutim, Jay Goppingenu, njihovom novom suigraču, to nije bila prva svlačionica u karijeri u koju je ušao, pa je vrata prethodno samo malo odgurnuo, kanta vode pala je u prazno i – taj plavokosi Nijemac širokog osmijeha, koji im je svima odnekud bio poznat – ušetao je dobro raspoložen u svlačionicu, ali i u povijest tog malog kluba.

Elem, svlačionice koje je taj Goppingen do tada promijenio bile su one Stutgarta, Bayerna iz Munchena, Intera, Tottenhama, Monaca i Sampdorije, ne nužno tim redoslijedom, a dugo je i uspješno boravio u onoj Njemačke reprezentacije. Doduše, ne pod tim imenom, već onim koje je obišlo ovu planetu koja ne podsjeća slučajno na nogometnu loptu, a to je: Jurgen Kliensmann!

Taj nevjerojatno talentirani napadač koji je u svojoj igračkoj karijeri, izmeđuostaloga, osvojio i Europsko i Svjetsko prvenstvo, bio je u tom trenutku, a riječ je o 2003.g., već pet godina u nogometnoj mirovini. Na Huntington Beachu – negdje na pola puta između Los Angelesa i San Diega – gdje je odselio sa svojom suprugom, poznatom američkom manekenkom Debbie Chin i njihovo dvoje djece, dobio je, međutim, želju da još malo zaigra. Pod pseudonimom Jay Goppingen, a koji je uzeo po svome malom mjestu rođenja (Goppingen u Baden-Württembergu ), počinje igrati za spomenutu ekipu u četvrtoj američkoj soccer ligi.

Njegovim suigračima je već prilikom tog iskusnog ulaska u svlačionicu nešto bilo sumnjivo, a kada im je nakon jednog kornera zabio volejčinu u rašlje kakvu nisu vidjeli ni na televiziji (osim ako su vidjeli njegov pogodak protiv Južne Koreje na Svjetskom prvenstvu ’94.), znali su da je tu nešto drugo u pitanju. Trener im je naknadno objasnio tko je njihov novi suigrač, te ih zamolio za apsolutnu diskreciju jer Kliensman nije, kako je svima vrlo jasno dao do znanja, želio ponovno proživljavati medijsku pažnju od koje je uostalom i pobjegao iz Njemačke. 

Za Orange County Blue Star odigrao je osam utakmica, postigavši pri tome pet golova i osiguravajući im isto toliko pobjeda, a što je, nota bene, bio klupski rekord. 

Postigao bi on, naravno, i više golova. Riječ je naime o čovjeku koji je tijekom svoje karijere zabio preko tri stotine pogodaka u najjačim svjetskim ligama, ali namjerno je izbjegavao postizati golove i više se trudio da ih namjesti, jer nije želio da ga netko provali i prepozna kao onog nemilosrdnog njemačkog golgetara kakav je on bio. 

Prvi i jedini put kada se njegov pravi identitet spominjao u kontekstu Orange County Blue Stara, bilo je na internetskoj stranici jedne od njihovih suparničkh ekipa iz Newporta, a na kojoj je njihov izvjestitelj s utakmice, koji je jedini prepoznao o kome je riječ, napisao da je misteriozni igrač plave kose koji je asistirao za pobjednički gol, jedna velika europska nogometna zvijezda. 

Ni on ga, valjda iz poštovanja, nije imenovao, ali barem ga je, eto, prepoznao…

Jurgen Kliensman, koji je sada selektor njihove reprezentacije, a za koju je u jednom trenutku igrao i jedan njegov suigrač iz tog malog kluba (možda baš jedan od onih koji su mu namještali kantu vode na odškrinuta vrata), i dalje živi na Huntington Beachu, te povremeno odigra pokoju utakmicu na plaži s rastrčanom omladinom.

Ukoliko ponovno poželi vratiti se profesionalnom nogometu, morati će potražiti neki novi alias jer je ovaj u Americi, ali i svijetu, postao poznat najkasnije kada je s njihovom reprezentacijom napravio izvrsne rezultate, te nakon onog zlatnog razdoblja američkog soccera s New York Cosmosima kao najistaknutijim predstavnikom, ponovno popularizirao nogomet…

Morat će potražiti i novi klub jer se ovaj Orange County Blue Star nažalost ugasio 2012.g., ali zahvaljujući toj jednoj sezoni u kojoj je njihov bijeli dres sa zvijezdom odjenuo i taj Jay Goppingen, nikada neće biti zaboravljeni.

Oglasi