Home

(Pisano za nagradni natječaj Das ist so Berlin 2014.g. )

Odmah nakon što sam na stranici “Humans of Berlin” ugledao oglas za natječaj ‘Das ist Berlin’, a koji je besplatnim vikendom za dvoje na dvadesetipetu godišnjicu pada Zida nagrađivao onoga tko napiše najbolju priču o tome zašto bi baš on trebao dobiti tu nagradu, sjeo sam za kompjuter i ozbiljno – kao da ispunjavam formular za vizu ili azil – počeo nabrajati zašto bih baš ja, Miro Par, trebao biti taj netko.

Iako zapravo mrzim to formularsko popunjavanje, te mnogo više volim u jednoj jasnoj rečenici nešto dati do znanja, počeo sam – ni sam ne znam zašto – poput pučkoškolca pisati kako volim njihovu umjetnost, muzeje, tamošnju kulturu, povijest tog snažnog grada i još par visokoparnih frazetina koje zapravo ništa ne znače.

Čak sam povukao i paralelu između političkog uređenje i načina života u nekadašnjem Istočnom Berlinu i državi u kojoj sam se ja rodio – SFRJ! (isto kao Istočni Berlin – napisao sam kao da to oni ne znaju – više ne postoji).

To sam pokušao slikovito prikazati kroz vic kako je na dan 12.2., kada im je po prvi put uspostavljena telefonska linija između zapada i istoka, čovjek sa zapada nazvao svog rođaka u istočnom dijelu grada i pitao ga što ima novoga…

“Ništa!”, odgovorio mu je rođak i pri tome, nota bene, nije ništa slagao.

Nastojeći im dodatno pojasniti taj vic, u zagradi sam još dopisao i kako zbilja nije bilo ničega, a kamoli novog, ali unatrag gledajući možda sam to trebao izostaviti.

Ne valja objašnjavati viceve!

Slično je bilo i kod nas kad bi kontaktirali s rodbinom izvan zemlje, naveo sam za kraj tog ni malo literalnog obrazloženja zašto sam baš ja idealan kandidat za odlazak u Berlin, ali sve to mi je zvučalo nekako isprazno i, što ja znam, ni malo berlinski…

Izbrisao sam to.

U jednom trenutku skoro sam napisao istinu: Da volim Berlin jer tamo nitko nikog ne jebe i svatko gleda svoja posla, ali uplašio sam se da onda ne bi imao prevelike šanse da pobijedim pa sam malo ublažio kraj.

Neki od nas, napisao sam misleći pri tome na sebe, jednostavno nisu stvoreni za formulare, ali upravo nama – kojima mjesto možda nije na ovakvim natječajima – mjesto je u Berlinu!

To je, eto, bilo dovoljno za pobjedu.