Home

(Objavljeno na prvi dan kada je Telegram.hr pokrenut – u 4.mj. 2015.)

U pretencioznoj reklami Hrvatske poštanske banke – sigurno ste je vidjeli samo niste znali da je reklama za banku, već ste pomislili da je za Opus Dei, Kujundžićevu kampanju, rat u Ukrajini ili, štajaznam, Glavašev koncert dobrodošlice – a u kojoj neki ratnički glas nabraja kako se Hrvatska podijelila na lijeve i desne, homofobe i homofile, crvene i crne, zaposlene-nezaposlene, stare-mlade i tako dalje, te u kojoj poentiraju s time da su u njihovoj banci svi, citiram:”Isti!”, zaboravljena je nabrojati još jedna podjela, a koja mi se čini jednako važnom. Ona na ljude koji za McDonalds kažu “Megić” i one koji imaju IQ iznad visine sobne temperature, pa nemaju potrebu za tako besmislenim i, bezbeli, odvratnim izvrtanjem naziva spomenutog restorana brze hrane. 

Osim toga, na pamet mi pada još nekoliko veoma važnih društvenih podjela koje je ratnički glas iz reklame – vjerojatno isti onaj koji je bio u reklami za Žuju na nekom od nogometnih prvenstava kada je trebalo probuditi nacionalni duh i pozvati ga da u sebe nalije što više litara pive kako ne bi mogao realno sagledati da je naša reprezentacija bila jedna od najgorih na prvenstvu – eto, zaboravio navesti…

Imamo tako one koji na Internetu vide zlatno-bijelu haljinu i one koji vide plavo-crnu, ali još važnije od njih, one koji Ćiru ispravno smatraju legendom, te se s njim fotografiraju kada ga vide u gradu i one koji ga nazivaju pederom. Na one kojima je dobra Mirela Holly i koji bi joj dali svoj glas, te one koji još uvijek nisu zaboravili kako je ta moralna vertikala bila prva koja je zloupotrijebila svoju poziciju kako bi izvršila utjecaj na direktore državnih tvtrki oko očuvanja posla sebi bliskim osobama. 

Podjela na one kojima je “Crno-Bijeli svijet” dobra serija i one kojima smeta što se na čokoladici Životinjskog carstva prikazanoj u seriji vidi bar kod, te na one kojima je i “Počivali u miru” dobra serija s dobrom glumačkom ekipom i one koji su zbog mrmljanja Gorana Navojca morali aktivirati HRT-ovu uslugu titlova namijenjenu zapravo samo gluhima, a koja se nudi preko njihove teletekst stranice. 

Na pamet mi, nadalje, padaju još neke veoma bitne podjele za koje ne znam kako ih je HPB mogao izostaviti iz svoje reklame; ona na prave BBB-ovce, na primjer, i na Mamićeve plaćenike, šatoraše i onoga pankera koji preko puta njihova šatora u Savskoj na glas čita Mariju Jurić Zagorku. Na one kojima je Ivan Šarić dobar komičar i one koji imaju smisao za humor, one koji su za obavezni vojni rok i one protiv, one koji više vole Ronalda i one koji se kunu u Messija, a to je da ih, evo, samo nekoliko nabrojim…  

Podjela na one kojima je Šuker naš najbolji igrač koji se ikad pojavio i na one za koje je lutka na koncu postavljen na čelo HNS-a, isto tako bi mogla biti itekako bitna za jednu banku, pa ne znam kako su tu podjelu njihovi marketinški magovi mogli zaboraviti tijekom brainstorminga o reklami.

I za kraj, sjetio sam se možda jedne od najbitnijih podjela, a to je na one koji žele biti u banci koja svoju ingenioznu reklamu o podjelama u društvu zaključuje s rečenicom da su, citiram: “U HPB-u svi isti”, i na one koji ne žele da u banci budu isti sa svima ostalima. 

Oni, dakle, koji itekako žele da imaju drugačiji tretman kao, recimo, stalni klijent, redovni platiša ili jednostavno samo čovjek s brdom love, od nekog dužnog, blokiranog i bankrotiranog pojedinca koji u banci samo stvara gužvu, trebali bi svakako – barem nakon ove pretenciozne i potpuno promašene reklame – razmisliti o nekoj drugoj banci. 

Oglasi