Home

(Objavljeno na dan izborne šutnje uoči parlamentarnih izbora 2015.g.)

Izborna kampanja koja je službeno započela 21. listopada, u 15h, a završila jučer 6. studenog, bila je vjerojatno jedna od najdosadnijih u povijesti. I, ne kažem to, nota bene, samo zbog onih Josipovićevih tragikomičnih predizbornih spotova, ali svakako da su oni tome možda i ponajviše doprinjeli.

Elem, za tu smijuriju od spota nisu nam ni bivši predsjednik, a ni redateljica spota, te članica njegove stranke Irena Škorić, morali naknadno objašnjavati da je taj spot koštao nula kuna. To smo, naime, svi jako dobro shvatili čim smo ga vidjeli, ali i takav je – kad nas već povlače za jezik – preplaćen!

Oni su nam to ipak pokušali objasniti, te nazivajući ga “antispotom” i “campom” čak i opravdati, ali o tome koliko su u tome uspjeli najbolje će se vidjeti u “antirezultatu” koji će sutra ostvariti na izborima. Birače se može uvjeriti u svašta, ali da je Ivo Josipović “camp”, to nikako…

Međutim, i drugi su snažno doprinjeli dosadi koja je obilježila ova tri tjedna, pa je ovaj “dan izborne šutnje”, koji je i namijenjen tome da u miru razmislimo o svemu što smo u kampanji vidjeli, svakako idealan da se prisjetimo nekih od njih.

Ne znam gdje je SDP uspio skupiti toliko mladih koji im glume u izbornim spotovima, kada je upravo za vrijeme njihove Vlade najveći broj mladih napustio Lijepu našu, ali moguće da su se oni javili preko skajpa iz Njemačke ili su, eto, snimili vlog u Irskoj, pa poslali Milanoviću s porukom zahvale za to što Hrvatske raste. Možda – palo im je sigurno na pamet čim su toliko zahvalni – naraste toliko da dođe do Njemačke i Irske, pa prije vide svoju obitelj nego što su to očekivali po planu svojih godišnjih odmora i terminima jeftinih avionskih letova. Vraćati se za stalno, jasno je, ne namjeravaju, jer – kako kažu u spotu – nema povratka na staro!

Tijekom cijele kampanje, usput budi rečeno, skoro da nitko nije pjevao. Nikada se manje pjevača nije pohvalilo za koga pjeva, a pitanje koje se postavlja samo po sebi je; koliko je HDZ platio to ne pjevanje ovaj put?

Iako vam odgovor ni ja ne mogu sa ponuditi, mogu samo pretpostaviti da je mnogo više nego što su platili Dražena Žanka za onu himnu stranačke mladeži, a koju je Jurica Pavičić u svojoj kolumni točno opisao kao:”nekakav njemački gej-disko iz 70-ih”. 

“Za koga je”, rekli su na to mnogi vidjevši na Youtubeu ta vesela lica njihove mladeži, “dobro je!”

Ono što pak, nikako nije dobro, to su sva ostala predizborna djelovanja HDZ-a, a među kojima valja posebno istaknuti program iz Prnjavora, nemogućnosti da se nabroji tih pet stavki iz programa bez da se digitalizacija spomene barem tri puta, reindustrijalizacija uz mucanje, zakašnjeli TV oglasi u kojima hrvatskog djeda i unuka glume Amerikanci, te skupovi u kojima se manipulira bolesnim djetetom ili, štajaznam, kancelarkom Njemačke.

Jedino gore od toga što naprave prije izbora, stjeće se dojam, ono je što naprave tijekom četiri naredne godine kada na njima pobijede…

Od ostalih stranaka koje su se kandidirale i nismo baš previše vidjeli. One su, čini se, više truda uložile u to da se svide jednoj od ove dvije veće stranke, ne bi li ih one kasnije uzele u obzir za koaliranje, nego nama – poštenim glasačima pred kojima je sutra teška odluka. 

Kako, pobogu, mirne duše na listiću zaokružiti neku od ovih gore navedenih stranaka, pa onda među njima preferencijalno i nekog pojedinca, kada tijekom ove kampanje nisu uspjeli pokazati ni da su bolji od, recimo, proizvođača deterdženta koji nas uvjeravaju kako će uz njihovu pomoć bjelina našeg rublja trajati dulje…

A možda, pokazati će vrijeme, ni nisu!

Oglasi