Home

(Objavljeno u jednoj davnoj Telegramovoj TV recenziji)

Hrvatska je već šestu godinu zaredom u recesiji. Gospodarstvo je na dnu, nezaposlenost na vrhuncu, a naznaka da stižu neki bolji dani – nema! Statističku sliku u ljetnim mjesecima doduše, uljepšavaju sezonska zapošljavanja, ali stalnom i sigurnom poslu rijetki se mogu nadati. Osim, naravno, ako su uspješno uhljebljeni u državnoj upravi ili nekoj državnoj instituciji.

Posljednjih godina, stoga, sve je veći broj onih koji se posao odlučuju potražiti u inozemstvu, a nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju broj onih koji se odvažuju na takav pothvat, posebice mladih i visokoobrazovanih, dodatno je povećan. Tako je u prošloj godini zabilježeno najveće iseljavanje Hrvata otkako je samostalne i nezavisne Republike Hrvatske. Toliko ih, prema službenim brojkama, iz Hrvatske nije bježalo ni u ratnim godinama.

Osim Njemačke, kao naše tradicionalne destinacije, sve češće su priče, kako u medijima tako i na društvenim mrežama, o mladim hrvatskim stručnjacima koji su proteklih godina umjesto kod nas, dobro plaćene poslove pronašli u Irskoj, Engleskoj, Kanadi ili nekoj od hladnih skandinavskih zemalja.

Pa, iako Vlada Republike Hrvatske ne zna kako bi to spriječila i zadržala mlade stručnjake unutar naših krivudavih granica, nacionalna televizija, čini se, dosjetila se nečeg zanimljivog, a što bi možda moglo i uroditi plodom…

Svakog petka, naime, u 21h, donedavno su prikazivali seriju “Mračna strana Dublina” koja nas je vodila u mračni svijet zadimljenih, alkoholom natopljenih krčmi Dublina. Ta provokativna drama, prepuna misterija, tajni i intriga, s Gabrielom Byrneom i Michaelom Gambonom u naslovnim ulogama, najbolji je argument da svaki mladi čovjek koji je pogleda, raspakira svoj kofer i, ostane kući.

U usporedbi s Quirkeom, patologom u dublinskoj Gradskoj mrtvačnici, koji je opsjednut otkrivanjem pravih uzroka smrti svojih “pacijenata” – boravak u roditeljskom domu, mamina kuhinja, popodnevna kavica s društvom, tek povremeni odlazak na zavod za zapošljavanje i ostali rituali iz života nezaposlenog mladog stručnjaka u Lijepoj našoj, ne čine se tako loše.

Istina, tom impozantnom liku koji se ugodnije osjeća u tišini hladne mrtvačnice negoli u društvu ljudi njegov posao predstavlja najveće zadovoljstvo jer je znatiželjan po prirodi, a nakon što jedne noći iz njegove mrtvačnice nestane leš, nastojanja njegova brata da zataška uzrok smrti mlade žene koja je umrla pri porodu, dodatno potiću njegovu znatiželju. 

Međutim, da li je to baš primamljivo i nekom našem mladom bakalaru ili magistru bolonjskog procesa, pitao sam se dok sam gledao tu mračnu seriju – iskreno sumnjam!

Isto tako, gledanje skandinavske serije “Nasljednici”, a koja je na HRT-u uslijedila nakon ovog patologa, te prošli tjedan prikazala posljednji, vrlo težak nastavak, ima slično djelovanje na svakoga koji je namjeravao trbuhom za kruhom krenuti u tom pravcu. 

Ta serija, koje je u svijetu poznata pod nazivom “The Legacy”, a kod nas kao “ona danska serija”, prati živote četvoro odraslih braće i sestara, te promjene nakon smrti njihove majke, ekscentrične umjetnice. Porodični odnosi i svađe oko nasljeđa su univerzalni fenomen sa kojim mogu da se identificiraju gledatelji širom svijeta, pa sam se tako i ja, kao jedan od tih gledatelja, sjetio davnog predavanja na Pravnom fakultetu koje sam slučajno pohodio.

“Obiteljski odnosi su jaki…”, rekao je tom prilikom strogi profesor i onda snažno poentirao, “ali imovinsko pravni su jači!”

Ova serija, osim što potvrđuje te mudre profesorove riječi, potvrđuje i da je bolje negdje drugdje potražiti svoju sreću. A to će, bezbeli, dodatno potvrditi i druga svjetski poznata skandinavska serija “Most”, koja će se na našoj nacionalnoj televiziji uskoro ponovno prikazivati za one koji nisu shvatili poruku iz “Nasljednika”.

Naravno, taj bolji život ne treba tražiti u Engleskoj, shvatiti ćete isto gledajući HRT, jer tamo i neko malo mjesto poput Midsomera ima veću stopu mortaliteta od cijele europe za vrijeme crne kuge, ali Kanada – pomisliti ćete dok ne pogledate “Kraljeve leda: smrtonosne ceste” – možda nije loš izbor. Ipak, nakon što vidite kako kamiondžije po 48 sati stoje na doslovno tankom ledu, nema sumnje, shvatiti ćete da biste tek tamo propali.

 I to, jebatga, doslovno!

A Meksiko, eto, i cijela južna Amerika, još od Marisol nije pretjerano atraktivna destinacija. Zadnje, naime, što biste poželjeli da vam se dogodi na tom putu do uspjeha je da, taman kad nešto postignete, saznate kako vam je kućna pomoćnica zapravo davno preminula majka. Ili, štajaznam, još uvijek nerođeni otac…

Kod nas, jasno, nema takvih društvenih anomalija i boleština. Stanje kod nas najbolje je prikazano upravo u HRT-ovoj seriji “Odmori se, zaslužio si”, a u kojoj jedan čovjek radi, dok ih četvero, po cijeli dan ne izlazeći iz pidžame, živi na njegovoj grbači. Iz tog razloga HRT tako često i reprizira tu seriju. Jedu se domaći proizvodi, nema žurbe, ima se vremena za prijatelje i kafić, a tu i tamo se čak netko i nasmije. Sve u svemu, jedno iako ne pretjerano napredno, produktivno i ambiciozno područje, za razliku od mračnog Dublina i po život opasnog Midsomera, te uz sve svoje mane nabrojane na početku teksta, ipak ima neku obiteljsku toplinu. 

Da ne kažem – dušu!

Možemo se stoga samo nadati da će HRT i dalje nastaviti s politikom otkupljivanja najizopačenijih, te pred spavanje teško gledljivih stranih serija, i da niti jedna iole normalna država neće nikada, kao što uostalom ni do sada nije, otkupiti neku našu. Ne treba nam, naime, taman kad uz pomoć tv programa riješimo pitanje egzodusa naših ljudi – problem s mladim stručnjacima iz Njemačke, Irske, Danske i Kanade koji bi gledajući, recimo, svakodnevnicu obitelji Kosmički brzo shvatili kako se kod nas ništa ne radeći može zapravo dobro živjeti, pa onda masovno počeli kupovati karte u jednom smjeru za Hrvatsku.

Bojim se da, kada bi se ta tajna otkrila, ne bi bilo zida dovoljno velikog da ih u tome spriječi.

Oglasi