Home

(Objavljeno jedne subote u Telegramovoj TV recenziji)

Neki dan me dopala najljepša moguća zadaća koja jednog strica uopće može dopasti. Brat i njegova ljupka supruga zamolili su me da im jedno nedjeljno prijepodne pričuvam djecu dok oni obave kupovinu u IKEA-i. Kako na moj potvrdan odgovor nisu morali dugo čekati, te su primijetili da me to čak i veseli, ubacili su i mogućnost odlaska na švedske mesne okruglice…

Iako je njihovo ponašanje ukazivalo na to da bi se ovo moglo pretvoriti u cjelodnevno čuvanje – otkriti će, naime, i hot dog, te odjeljenje s namještajem u pola cijene – od samog jutra bio sam kod njih čekajući da se moje dvije nećakinje probude. Prvo se, oko pola 8h, probudila ona mlađa: Katja. 

Plakala je i derala se iz svega glasa. 

To je naravno probudio i njenu dvije godine stariju sestru Anu, a koja je s istim započela tek kada je vidjela da je umjesto roditelja čuva striko Mijo, kako me zove jer još uvijek nije u potpunosti savladala slovo: “r”.

Kako bi ih što brže pridobio za sebe vadim unaprijed pripremljene poklone. Ana je dobila Kinderjaje koje ću joj nešto kasnije suprotno naputku roditelja odmotati za slobodno konzumiranje, a ova mlađa – koja je nešto izbirljivija – plišanu lutku princeze Else iz Disneyjevog hita Frozen.

Plač je, ne moram ni spominjati, odmah prestao, a Katja je počela stiskati Elsu nakon čega bi iz nje krenula ona lijepa pjesma.

“Fjozen!”, začuo sam i od Ane, koja je samo na trenutak odložila Kinderjaje kako bi iz ormarića izvukla nekakav CD i, konkludentnom radnjom pokazivanja prema DVD-u, dala mi je do znanja da bi im trebao pustio taj crtić od kojega, iskreno govoreći, i nisam previše očekivao. 

Kao mali, naime, odrastao sam na Ninja kornjačama koje sam znao gledati i po pet puta za redom, a kako je to bilo vrijeme kada je po svakom stanu bio najviše jedan televizor, a ne kao danas u svakome džepu po dva – tako su i ostali ukućani uživali u genijalnom humoru tih tinejdžerskih mutanata iz kanalizacije!

Osim toga,  gledao sam Batmana, Supermana, X i He mana, Captain Planeta i još mnoge druge jednom dječaku primjerene crtane filmove. Neka princezica spram toga, jasno, i nije bilo nešto čemu bih se posebno veselio…

Pa ipak, već nakon prvih tridesetak minuta, kada se saznala Elsina tajna, te je ona pred bijesnom ruljom morala uteći, shvatio sam da je crtić zapravo genijalan. Duboko sam suosjećao s njezinom sudbinom, a avanture mlađe sestre Anne i trampavog Kristoffa koji su krenuli u potragu za njom, pratio sam s uzbuđenjem.

Djevojčice su ponovno utonule u san, ali ja i dalje nisam prestao s gledanjem. Iako je u to vrijeme Aco bjesnio na tehničkog premijera koji mu je dugim ignoriranjem njegove sve gore emisije povrijedio ionako krhak ego, nikako se nisam mogao odvojiti od vesele družine iz Ledenog kraljevstva i smiješnog snješka Olafa, a koji su u potpunosti promijenili moje mišljenje o današnjim crtićima. 

Do sada sam, naime, za ove nove crtiće smatrao da su im kompjuterske animacije oduzele dušu, te da današnja djeca nemaju pravi doživljaj tih živopisnih likova. O sinkronizacijama, da spomenem još i to, nisam previše ni razmišljao. Znao sam da ne mogu biti bolje od onih Bobi Marottijevih…

Međutim, kako mi je ovaj Frozen pokazao, ali i neki drugi koje sam tijekom tog prijepodneva pogledao uglavnom na RTL kockici dok su mi nećakinje još uvijek mirno spavale, a među kojima bih posebno izdvojio Dr. Pliško i Spužva Boba – nisam bio u pravu!

Roditelji su im se odjedanput vratili jer, pokazalo se, do IKEA-e nisu ni stigli. Izgubili su se u kružnim tokovima oko nje…

“Ne dirajte u moje krugove!”, čuo sam brata još s hodnika kako nezadovoljno gunđa, te poentira,”rekao je zasigurno inženjer prometa prije nego što je napravio prilaz IKEA-i!”

Njegova supruga je to izignorirala, vjerojatno kriveći njega što su se morali ranije vratili, te je sada s nimalo ljupkim tonom u glasu pitala što smo mi radili.

I, taman kada sam htio priznati da smo gledali TV, te krenuti kući prije nego što svoju ljutnju usmjeri prema meni, iznenada se začuo Anin pospani glas.

“Mi smo spavale”, rekla je, “Striko Mijo je gledao crtiće!”

Smijeh koji se prolomio stanom probudio je i njenu dvije godine mlađu sestru Katju, a koja je sada, evo, plakala isključivo od smijeha.

Oglasi